O D V J E T N I K 
Najčešća pitanja
Kako je regulirano pitanje rada odvjetnika?
Ustrojstvo i djelovanje odvjetništva kao samostalne djelatnosti prvenstveno je regulirano Zakonom o odvjetništvu (NN 09/94,...,126/21), ali i Statutom Hrvatske odvjetničke komore (NN 115/13), Kodeksom odvjetničke etike (NN 64/07,...,81/22) te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 64/07,...,138/23).
Kolika je cijena odvjetničkih usluga?
Obračun naknade za odvjetničke usluge reguliran je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju donosi Hrvatska odvjetnička komora. Sukladno Tarifi za svaku pravnu radnju koju odvjetnik obavi propisani su bodovi (ovisno o vrsti pravne grane te o vrsti same obavljene radnje), a iznos jednog boda je 2,oo eura. Zbrajanjem svih bodova i množenjem istih sa iznosom jednog boda dobije se konačan iznos naknade za poduzete radnje. Vrijednost poduzete radnje najčešće ovisi o vrijednosti stvari koja je predmet postupka, dok je u određenim slučajevima iznos bodova fiksan, neovisno o broju obavljenih radnji. Također, sukladno Tarifi, u određenim postupcima (najčešće imovinskopravnim ili postupcima za naknadu štete) odvjetnik može ugovoriti sa strankom nagradu za rad na osnovu satnice ili uspjeha u sporu, ali najviše do 30% ukupno ostvarenog uspjeha.
Kako odvjetnik može zastupati stranku?
Odvjetnik može zastupati stranku samo na temelju potpisane punomoći. Davanjem punomoći stranka ovlašćuje odvjetnika da u njeno ime poduzima sve ili samo određene radnje u postupku. Ukoliko nije posebno ugovoreno, odvjetnik temeljem punomoći može podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev, odreći se tužbenog zahtjeva, podnijeti pravni lijek, sklopiti nagodbu, zahtijevati izdavanje mjera osiguranja, pokrenuti ovrhu i druge radnje. Stranka u svakom trenutku može opozvati punomoć odvjetniku, dok je odvjetnik može otkazati uz obvezu daljnjeg zastupanja stranke u trajanju od 30 dana. Odvjetnik kojeg stranka opunomoći za zastupanje može punomoć prenijeti na drugog odvjetnika radi poduzimanja samo određenih radnji (npr. u slučaju sprječenosti, bolesti, itd.), a odvjetnika može mijenjati i odvjetnički vježbenik koji je zaposlen kod njega, uz određena zakonska ograničenja.
Kako pokrenuti postupak pred sudom?
Postupak pred sudom u pravilu se pokreće tužbom, a u određenim slučajevima prijedlogom (npr. prijedlog za ovrhu, prijedlog za osiguranje, prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka,itd.). U određenim postupcima moguće su i predradnje u vidu zahtjeva za mirno rješenje spora (obvezno za tužbe protiv RH), odštetnog zahtjeva, opomena pred ovrhu, itd.
Što čini troškove sudskog postupka?
Pored troškova odvjetnika kojeg stranka opunomoći za zastupanje troškove postupka čine još sudske pristojbe, kao i eventualno troškovi provođenja određenih dokaza (npr. vještačenja). U slučaju dobivanja spora naknadu svih troškova postupka snosi protivna strana, dok u slučaju izgubljenog spora te troškove treba naknaditi protivnoj strani. Visina troškova, ukoliko stranka ima odvjetnika, najčešće ovisi o vrijednosti spora, ali i o vrsti spora, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Kada sudska odluka postaje pravomoćna i ovršna?
Sudska odluka postaje pravomoćna protekom roka za žalbu (ukoliko ista nije podnesena), odnosno primitkom drugostupanjske odluke (Županijski sud, Visoki trgovački sud ili Visoki upravni sud) ukoliko je žalba podnesena. Podnošenje revizije Vrhovnom sudu RH ne utječe na pravomoćnost prvostupanjske presude. Ovršnost odluke u nekim slučajevima nastupa u isto vrijeme kada i pravomoćnost, a ukoliko je stranci koja je izgubila spor određen rok za dobrovoljno postupanje (paricijski rok) tada ovršnost nastupa protekom tog roka.
Kako se naplatiti od protivne strane u slučaju uspjeha u sporu?
Ukoliko protivna strane ne naknadi sve obveze dobrovoljnim putem, stranka može pokrenuti postupak prisilne naplate temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke. U tom slučaju moguće je zatražiti prisilnu naplatu novčane tražbine izravno putem FINA-e ili pokrenuti ovršni postupak pred sudom.
Što je zastara potraživanja i kada nastupa?
Institut zastare prvenstveno je uređen Zakonom o obveznim odnosima, a postoji i u drugim zakonima (pr. zastara utvrđivanja porezne obveze) te predstavlja vrijeme čijim protekom vjerovnik gubi pravo traženja ispunjenja obveze od strane dužnika. Na zastaru sud ne pazi po službenoj dužnosti nego tek po prigovoru stranke. Opći zastarni rok iznosi 5 (pet) godina, dok Zakon o obveznim odnosima (članci 225.-234.) uređuje posebne zastarne rokove za određene situacije. Za istaknuti je da tražbine koje se odnose za potrebe kućanstva (režije, usluge televizije, radija, telefona, poštanske usluge itd.) zastarijevaju za 1 (jednu) godinu.
Koja je razlika između posjeda i vlasništva nekretnine?
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je faktička vlast na nekoj stvari, dok je vlasništvo stvarno pravo na nekoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da se tom stvari u cijelosti služi po svojoj volji te da svakog drugog isključi od toga. Dakle, posjednik stvari ne mora nužno biti i vlasnik stvari. Da bi netko bio posjednik stvari takav posjed mora biti zakonit, istinit i pošten (kvalificirani posjed). Posjednik stvari je ovlašten štititi svoj posjed od svakog samovlasnog i protupravnog smetanja od strane treće osobe, korištenjem dopuštene samopomoći ili pak sudskim putem podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda (poštujući zakonske rokove). Vlasništvo stvari može se štititi sudskim putem podnošenjem vlasničke tužbe, pri čemu je važno reći da takvo pravo nikad ne zastarijeva.
Što je katastar nekretnina, a što zemljišnik?
Katastar je javna evidencija karakteristika neke nekretnine, a što podrazumijeva podatke o poziciji, veličini, obliku ili namjeni čestice, odnosno zgrade i drugih objekata koja je se nalazi na čestici ili ispod nje. U katastru se ujedno upisuju i posjednici (korisnici) nekretnina, međutim, ono ne predstavlja dokaz o vlasništvu nekretnina. S druge strane u zemljišne knjige upisuje se pravno stanje određene nekretnine, odnosno vlasnici nekretnine, ali i druga stvarna prava koja se vežu za nekretninu (založna prava, prava služnosti, itd.) Zemljišne knjige su javne knjige i dostupne su svima na uvid.
Kako uknjižiti pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi?
Važno je naglasiti da se pravo vlasništva nekretnine ne stječe sklapanjem ugovora ili donošenjem sudske odluke, nego tek činom upisa u zemljišnim knjigama. Za uknjižbu prava vlasništva potrebno je sudu podnijeti prijedlog elektroničkim putem preko odvjetnika ili javnog bilježnika, zajedno sa dokumentacijom koja čini osnovu za upis (ugovor, odluka suda, rješenje o nasljeđivanju itd.) Na isti način u zemljišnim knjigama upisuju se i druge vrste upisa (zabilježbe, predbilježbe, tereti i dr.). Ukoliko stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, svaka osoba koja raspolaže dovoljnom dokumentacijom kojom dokazuje svoje pravo vlasništva, a ne može postići upis u zemljišnoj knjizi, može pokrenuti postupke radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja (npr. pojedinačni ispravni postupak, tužba za ispravak i dr.)